Novosadski budžet već godinama unazad kreće se u visini od oko 200 miliona evra, ali građani koji ga i pune skoro i da nemaju prave informacije o tome kako se taj novac troši.

Piše: Žarko Bogosavljević

Nepostojanje transparentnosti u trošenju novca posledica je toga što su tabele sa podacima jedva razumljive, ne samo odbornicima, već i iskusnim računovođama, a razlog leži u činjenici da lokalne vlasti ne pokazuju želju da ikome polažu račune o svom radu.

Da su informacije o trošenju gradske kase sakrivene od javnosti lako se može videti iz izjava i vlasti i opozicije, jer se svake godine ponavlja isto ko god da je na vlasti - jedni tvrde da je budžet razvojni, investicioni i da obezbeđuje pružanje svih zdravstvenih i socijalnih usluga, kao i ulaganje u obrazovanje, dok drugi navode da nema investicija, da se preduzeća previše subvencionišu za nerad, da većina para odlazi za plate i druge nepotrebne troškove. Ova priča se stalno ponavlja, a zanimljivo je da su i jedni i drugi delimično u pravu.

Naime, kada se govori o investicijama, one potiču od stvarnih kapitalnih investicija poput gradnje vrelovodne mreže, ali se u njih često ubrajaju i druge tekuće investicije i troškovi poput kupovine guma za vozila. Takođe, vlast izbegava da prizna da i dalje enormno subvencioniše javna preduzeća, čak tvrdi da se te subvencije smanjuju.

Međutim, kada se budžet detaljno pogleda, uočljivo je da novac i te kako ide gradskim firmama jer se u njih pumpa preko kapitalnih i tekućih subvencija, kao i niza programa. Npr. na održavanje putne privrede golemi novac uzima JKP "Put" mimo redovnih subvencija, dok "Zelenilo" dobija milione na održavanje gradskog zelenila.

Posebna priča su plate, jer sem onog dela u kojem se godinama unazad direktno navode primanja za administraciju, još milijarde dinara ode na isplate u preduzećima, ustanovama i tako dalje.

Naravno, kada se govori o transparetnosti gradske kase, treba pomenuti da se iz tih više stotina stranica uglavnom ne vidi kuda odu milijarde dinara koje se isplaćuju preko tzv. transfera, dotacija i raznih ugovora i svako ko je bar jednom držao budžetski dokument u ruci mogao je da primeti da svuda pišu ove stavke, pored njih su milionske cifre, ali drugih objašnjenja nema.

Nepostojanje svih ovih podataka ipak bi moglo nekako da se opravda. Jer kada se budžet planira, ne može uvek da se zna gde će sve novac da bude upotrebljen, kao i ko će taj novac trošiti. Problem je što se ti podaci ne vide ni kada se usvaja završni račun.

Odbornik u Skupštini grada Goran Radojev iz DS-a potvrđuje da je budžet uglavnom netrasprentan i pri tome vrlo nejasan i nečitljiv za većinu, kako građana, tako i odbornika.

- Kada se pročita budžet, u njemu se mogu videti samo opšta mesta i po neki značajniji projekat koji planira da se uradi. S druge strane, u svakoj upravi imate stavku troškovi putovanja, ali se nigde ne vidi gde je ko putovao i koliko je to koštalo, a isto je sa raznim ugovorima koji se pojavljuju svakih nekoliko redova - navodi Radojev.

Ipak, iako je sada u opoziciji, Radojev ne kaže da je isto bilo i kada je njegova partija bila na vlasti i da se sistem ne menja ko god da odlučuje o budžetu. Podseća na staru praksu, a to je da se iz pripreme budžeta isključuje mogućnost javne rasprave, kao i da se budžetska dokumenta dostave odbornicima u tako kratkom roku da teško može da se ceo dokument pročita, a još manje analizira.

Odbornik Ðurad Jakšić iz SRS se slaže sa svojim kolegom da je budžet netrasprantan i često vrlo nejasan, ali dodaje da je to ipak i predviđeno i dozvoljeno zakonom.

- Bužet nije uopšte transparentan jer na velikom broju pozicija i stavki ne možete da dokučite ko je krajni korisnik i koja je krajna svrha tih pozicija - kaže Jakšić.

Jakšić navodi da se moraju preduzeti koraci da se građani uključe u pravljenje budžeta, kako bi se gradska kasa učinila transparetnijom. On podseća da je ranije bila praksa da se u nekadašnjem Zavodu za izgradnju grada održavaju sastanci sa predstavnicima mesnih zajednica kako bi se odredili prioriteti na osnovu predlog, a i želja građana iz pojedinih delova grada, ali da toga sada više nema.

Kako stvari stoje, teško da će i poslednja novosadska vlast preduzeti nešto više u cilju veće javnosti gradske kase. S druge strane, takva politika će uskoro morati da se promeni, jer približavanje Srbije Evropskoj uniji znači povećanje transparetnosti u trošenju novca.

To se najbolje vidi iz primera projekata koje Grad radi sa EU, a iz izveštaja o ovim projektima se mogu videti podaci koji se inače ne vide, tipa koliko je novca upotrebljeno za kafu tokom sastanaka.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta "Mreža 21" koji finansira EU. Sadržaj predstavlja odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.