U Vrbasu je, pred nedavno održane lokalne izbore, za jedno veče u restoranu potrošeno blizu 100.000 dinara.

Piše: Tijana Janković

Uoči lokalnih izbora koji su u Vrbasu održani 23. aprila, a u jeku predizborne kampanje, upriličena je konvencija na kojoj su predstavljeni kandidati SPS-a za odbornike i politički program za ovu opštinu. Nakon partijskih aktivnosti, u ugostiteljskom objektu "CSK" u Vrbasu na hranu i piće je potrošeno 92.892 dinara.

Račun je prvobitno glasio na SO Vrbas i potpisala ga je predsednica Skupštine opštine Vrbas Marjana Maraš. Međutim, čim je dospeo u javnost posredstvom fejsbuk stranice "Vrbaske tajne", račun je antidatumiran i Maraš ga je platila gotovinom.

Ipak, koliko li je samo slučajeva za koje se nikada ne sazna?

Komentarišući vrbaški slučaj, novinarka VOICE-a, Ranka Ivanoska napominje da će u javnost retko kad isplivati sličan račun.

- Postoji neka dogovorena diskrecija, praktično "zavet ćutanja" između restorana i političara u oni odlaze da bi trošili novac poreskih obveznika na reprezentacije i jako retko se desi da neki račun ispliva i prikaže koliko se popilo i pojelo.

Ivanoska se ujedno pita, kolika je uopšte opravdanost reprezentacija?

- O čemu se radilo? Da li je došla neka delegacija, investitor koji će stvarno građanima nešto da poboljša ili da podigne životni standard i kvalitet života u lokalnoj zajednici? U slučaju iz Vrbasa, to se svakako neće dogoditi.

Dario Tenžera, novinar i pravnik ističe da se reprezentacija, kao knjigovodstvena kategorija, javlja i kod privrednih društava, kao subjekata privatnog prava i kod organa lokalne uprave, koji su subjekti javnog prava.

- Razlika je u tome što sredstva za reprezentaciju koja se troše putem organa lokalne samouprave i drugih državnih organa, dolaze iz budžetskih sredstava, dakle ona direktno dolaze od novca koji se dobija porezima i drugim fiskalnim i parafiskalnim nametima. Sredstva bi u organima lokalne samouprave trebalo trošiti putem postupka javne nabavke ili tako što se određena lica ovlaste da u određenim situacijama svojim potpisom odobre utrošak tih sredstava. Većina opština u Srbiji imaju svoje unutrašnje pravilnike o tome ko, kad i kako može da troši sredstva reprezentacije.

Tenžera dodaje da je utrošak sredstava reprezentacije sa druge strane mnogo više etičko nego pravno pitanje.

- Sa pravne strane to se može regulisati - postoje krivična dela protiv zloupotrebe službenog položaja, postoje prekršajne mere kojima se to može redukovati, međutim, budući da su ta sredstva nekako najslabije definisana, mnogo toga je ostavljeno slobodnoj proceni onih koji su ovlašćeni da ih troše i zato su ta sredstva upravo i najpogodnija za zloupotrebe.

Da situacija bude još gora, sa druge strane imamo precizno uređena pravila u narodnim kuhinjama, gde korisnicima sleduje "pola litre kuvanog jela i vekna hleba od 300 grama". Ivanoska smatra da bi kao jedno od rešenja bilo ustanoviti neku civilnu, odnosno građansku kontrolu.

- Ustanoviti pravilnik kada je to nužno da se negde ide, jede i pije, a da to donese korist lokalnoj zajednici. To takođe ne bi smela biti privilegija, to bi trebalo da predstavlja jednu od mogućnosti da se neki sastanak malo "poboljša", ili da se lokalna samouprava predstavi kao dobar domaćin, a ne da bi se oni koji su dobili funkcije, najeli i napili ili da bi svakodnevno menjali svoj kućni ručak za ručak u restoranu. Ako bi postojala neka jasna, eksterna kontrola, a ne da se oslanjamo isključivo na državnu revizorsku instituciju, koja jednom godišnje ustanovi stanje i onda u jednom, sto strana dugom izveštaju napiše u deset redova koliko su funkcioneri nenamenski potrošili na reprezentacije - zaključuje je Ivanoska.

Dakle, pojam reprezentacije još uvek nije jasno i precizno definisan u smislu razdvajanja stvarnog i opravdanog troška od svakodnevnog konzumiranja napitaka i hrane zaposlenih koji ostvaruju ovo pravo, pa će zloupotreba i dalje biti. Ono što je, međutim, bitno, jeste da su upravo bahatost i neumerenost izvrgnuti pogledu građana, koji će shodno tome znati bolje razabrati ko i kako doprinosi osiromašenju ionako skromnog budžeta.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta "Mreža 21" koji finansira EU. Sadržaj predstavlja odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.